Kako se dijagnosticira

 

Dnevni umor i pospanost prisutni su kod više poremećaja kao na primjer kod apneje u spavanju, nesanice, bolesti nemirnih nogu, fibromialgije, sindroma kroničnog umora, loše kontroliranog dijabetesa, bolesti štitne žlijezde i depresije. Kod narkolepsije se radi o specifičnoj dnevnoj pospanosti prvenstveno neodoljivoj potrebi za snom u bilo kojim okolnostima tijekom dana.

Liječniku se treba javiti:

  • Ako zaspete na poslu, u kinu, za vrijeme vožnje, za vrijeme druženja tada je sumnjivo da imate narkolepsiju.

  • Ako prilikom smijeha ili ljutnje osjećate mišićnu slabost na način da vam klone glava, klecaju koljena ili da čak padnete a ne izgubite svijest.

  • Ako kod uspavljivanja ili jutarnjeg buđenja imate živahne snove (slike kao u fimu) koje vam izazivaju nelagodu i strah.

  • Ako se pri buđenju ujutro osjećate paralizirano i oko jedne minute se ne možete pomkanuti.

  • Ako imate poteškoće s koncentracijom, osjećate se mutno u glavi.

Dijagnoza:

Ako su prisutni neki od navedenih simptoma potrebno je posjetiti liječnika somnologa – specijalista za medicinu spavanja. Izvrši se neurološki pregled, bolesnik ispuni upitnike o dnevnoj pospanosti. Učine se rutinski laboratorijski testovi koji uključuju i hormone štitnjače te magnetska rezonanca mozga da se isključe neki drugi poremećaji koji mogu uzrokovati pospanost. Genetsko testiranje na narkolepsiju uzimanjem uzorka krvi ako liječnik ustanovi da je potrebno.

Tada se pristupa specifičnim pretragama za narkolepsiju:

Polisomnografija je neurofiziološka pretraga gdje se cijelu noć prati funkcija mozga, pokreti očiju, disanja, rad srca, napetost mišića, koncentracija kisika u krvi. To je važna pretraga koja pokazuje strukturu spavanja. Bolesnici s narkolepsijom usnivaju sa REM fazom spavanja u kojoj se sanja dok zdravi ispitanici ulaze u tu fazu tek nakon 60 do 90 minuta spavanja.

MSLT (test multiple latence uspavljivanja) sastoji se u objektivnoj procjeni pospanosti uz pomoć EEG snimanja i traje cijelo prijepodne. Zdravi ispitanici zaspu nakon 15 i više minuta s površnim stadijima spava, a bolesnici s narkolepsijom za 1- 10 minuta REM fazom spavanja. Test je karakterističan za narkolepsiju.

Može se još određivati koncentracija hipokretina u cerebrospinalnom likvoru, ali ta pretraga nije u rutinskoj upotrebi.

 

Kako se dijagnosticira

Dnevni umor i pospanost prisutni su kod više poremećaja kao na primjer kod apneje u spavanju, nesanice, bolesti nemirnih nogu, fibromialgije, sindroma kroničnog umora, loše kontroliranog dijabetesa, bolesti štitne žlijezde i depresije. Kod narkolepsije se radi o specifičnoj dnevnoj pospanosti prvenstveno neodoljivoj potrebi za snom u bilo kojim okolnostima tijekom dana.

Liječniku se treba javiti:

  • Ako zaspete na poslu, u kinu, za vrijeme vožnje, za vrijeme druženja tada je sumnjivo da imate narkolepsiju.

  • Ako prilikom smijeha ili ljutnje osjećate mišićnu slabost na način da vam klone glava, klecaju koljena ili da čak padnete a ne izgubite svijest.

  • Ako kod uspavljivanja ili jutarnjeg buđenja imate živahne snove (slike kao u fimu) koje vam izazivaju nelagodu i strah.

  • Ako se pri buđenju ujutro osjećate paralizirano i oko jedne minute se ne možete pomkanuti.

  • Ako imate poteškoće s koncentracijom, osjećate se mutno u glavi.

 

Dijagnoza:

Ako su prisutni neki od navedenih simptoma potrebno je posjetiti liječnika somnologa – specijalista za medicinu spavanja. Izvrši se neurološki pregled, bolesnik ispuni upitnike o dnevnoj pospanosti. Učine se rutinski laboratorijski testovi koji uključuju i hormone štitnjače te magnetska rezonanca mozga da se isključe neki drugi poremećaji koji mogu uzrokovati pospanost. Genetsko testiranje na narkolepsiju uzimanjem uzorka krvi ako liječnik ustanovi da je potrebno.

Tada se pristupa specifičnim pretragama za narkolepsiju:

Polisomnografija je neurofiziološka pretraga gdje se cijelu noć prati funkcija mozga, pokreti očiju, disanja, rad srca, napetost mišića, koncentracija kisika u krvi. To je važna pretraga koja pokazuje strukturu spavanja. Bolesnici s narkolepsijom usnivaju sa REM fazom spavanja u kojoj se sanja dok zdravi ispitanici ulaze u tu fazu tek nakon 60 do 90 minuta spavanja.

MSLT (test multiple latence uspavljivanja) sastoji se u objektivnoj procjeni pospanosti uz pomoć EEG snimanja i traje cijelo prijepodne. Zdravi ispitanici zaspu nakon 15 i više minuta s površnim stadijima spava, a bolesnici s narkolepsijom za 1- 10 minuta REM fazom spavanja. Test je karakterističan za narkolepsiju.

Može se još određivati koncentracija hipokretina u cerebrospinalnom likvoru, ali ta pretraga nije u rutinskoj upotrebi.